Sestre su nekad, odmah po dolasku u koji grad, gradile i otvarale škole i zabavišta za djecu. Njihov je odgojno-obrazovni rad bio brzo prepoznat pa su, osim siromašnih roditelja, i mnogi ugledni i bogati slali svoju djecu u sestarske škole. Osim što su djeci i mladima prenosile znanje i dobro ih odgajale u katoličkoj vjeri i domoljublju, sestre su ih osposobljavale za život u svim zvanjima, učeći ih raznim vještinama. Nažalost, od tolikoga broja odgojno-obrazovnih ustanova koje su nekada imale i radom svojih ruku sagradile, danas na ovim prostorima nemaju nijednu vlastitu. Sve su te ustanove 1945. godine sestrama oduzete i nikada im nisu vraćene. No, one i danas djeluju u raznim školama, osnovnim i srednjim, i dječjim vrtićima. Svjesne kako je danas, više nego ikad, teško odgajati i izgraditi osobu, sestre svakodnevno traže pomoć od jedinoga pravog Pedagoga, Isusa Krista, koji je svojom milinom i jednostavnošću osvajao srca. Mi smo te koje trebamo baciti mrežu, ali je On onaj koji daje da ribe uđu u nju. Tu je pedagogiju slijedio i sv. Vinko. Poziv jedne odgojiteljice, sestre milosrdnice, vrlo je zahtjevan i osjetljiv, ali se rijetko postigne što dobro bez naprezanja.